U svetištu blažene Marije Propetog Isusa Petković u Blatu na Korčuli započela je devetnica pred njezin blagdan. Voditelj euharistijskog slavlja u 20.30 sati bio je fra Zdravko Lazić, OFM, gvardijan samostana na Kaptolu u Zagrebu.

U svojoj propovijedi naglasio je blagoslov i potrebu šutnje. »Mi u današnje vrijeme jako puno govorimo. Toliko se govori da već ne možemo slušati. Svi smo iskusili toliko puta kad sjednemo u crkvu, kad se smirimo ili kod kuće ujutro kad započinjemu jutarnju molitvu ili uvečer u smiraj dana jednostavno pred Boga stanemo i osjetimo duboki mir Božje prisutnosti, duboki mir Božje blizine. Blaženica je kroz cijeli svoj život sama svjedočila svojim duhovnim kćerima u mnogim pismima, u mnogim poukama govorila kako je šutnja blagoslov, jer samo onaj koji zna zastati, zašutjeti pred Bogom, tada može doživjeti ljepotu, kako svjedoči psalmist: 'Iz srca mi naviru riječi divne, pjesmu svoju je Kralju pjevam.' Toliko puta je naglašavala kako nas šutnja liječi i čuva, usporava naš govor, naš jezik zauzdava da ne bismo povrijedili drugoga, da ne bismo tu ubojitu strijelicu usmjerili prema drugome i da drugi zbog nas trpi i bude žalostan. Zato je najviše citirala riječi psalmiste, i često činila znak križa na svojim usnama. Gospodine stražu postavi na usta moja. Često se pozivala na riječi svetoga Jakova apostola koji u svojoj poslanici možda na najjednostavniji, najpraktičnijii mnačin govori da je blažen onaj čovjek koji zna obuzdati svoj jezik, obuzdati svoj govor. I zato bih volio da i mi u svome duhovnome životu po njezinom primjeru, njezinom zagovoru, pokušamo vježbati šutnju. Šutnja je dragosjena kao sredstvo u rastu iskustva vjere zato što nas ona sabire, da uranjamo, poput blaženice, koja je zagledana u raspelo doživljava ljubav svoga božanskog Učitelja. Tu se ona sjedinjuje i tu kroz mudrost svetoga križa uči šutjeti, šutjeti pred Bogom. I tu su njezine velike riječi, šutnja je čežnja za nastanjeniošću. I to upravo treba nam vjernicima ovoga trenutka i svim ljudima. Moramo shvatiti vrijednost šutnje, povučenosti, da bismo se susreli s Bogom. Ljepota zajedništva u Bogu onda postaje za nas ono što je blažena Marija cijeloga svojega života nastojala, izvor velikoga blagoslova. U današnje vrijeme zaboravljamo ono što nas Božja riječ uči, kako nas Isus potiče, kako je vama svojim duhovnim kćerima vaša duhovna majka u poticajima pisala, preko usta treba uvijek ići riječ blagoslova. Bog se služi našim ustima da blagoslivljamo njegovo sveto Ime ali i da govorimo lijepe riječi, riječi koje ohrabruju, riječi koje pridižu riječi koje ulijevaju mir i sigurnost.« Na kraju je pozvao okupljene vjernike da svi pokušaju pripaziti na svoj govor i na potrebu šutnje kako bi u svima bio nastanjen Bog, Božja milost i da paze što unoseo u sebe, u svoje srce, kakve riječi i kakve misli.

Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je dječji zbor Stope pod vodstvom s.M. Danijele Lisica.

s.M. Jasminka Gašparović