Osmog dan devetnice, u svetište blažene Marije Propetog Isusa hodočastili su vjernici iz Vela Luke. Ovo je već trinaesta godina da vjernici dolaze pješice donoseći u svojim srcima potrebe, molitve i zahvale našoj Blaženici. Euharistijsko slavlje, za vrijeme kojeg je pjevao zbor mladih Stope, predvodio je o. Marko Kornelije Glogović. U propovijedi se osvrnu na misna čitanja:
"U Svetom pismu piše da ako nemamo duha Isusa Krista Uskrsnuloga, onda nismo Kristovi. Možemo nositi lijepe haljine, možemo nositi križić oko vrata, možemo znati lijepo pozdraviti sa Hvaljen Isus i Marija, možemo primiti svećenika za blagoslov kuće i mnogo drugih stvari činiti iz tradicije, iz folklora, iz forme. Dobra je tradicija, dobro je imati formu, ali ako tu nema Duha Isusa Krista uskrsnuloga, onda nismo Kristovi, ne pripadamo Isusu Kristu. Duh Isusa Krista je nasljedovanje Gospodina, imati njegov stav u situacijama koje nas pogađaju. Ne odustajati od tog stava bez obzir koja je stranka na vlasti, bez obzira gdje se nalazili, na kojem kutku na zemlji, bez obzira kakvog imovinskog stanja bili, bez obzira na sve ljudske obzire. Oni koji su njegovi predaju život, sudjeluju svakoga dana u njegovom uskrsnuću, kroz molitvu, kroz djela milosrđa, kroz praštanje.

Možemo se zavaravati, reći: ja dolazim na misu, ali On kaže ja to želim vidjeti. Mene ne zanima kakv si ti u ovome svetištu, gdje smo svi fini i pobožni, gdje smo svi onakvi kako to liturgija zahtijeva. Isusa zanima više od svega kakvi smo izvan crkve, kakvi smo doma, kakav si u kafiću, na poslu, na plaži, u autu, kakav si u svom stvarnom životu, to Isusa zanima. I tu možemo vidjeti kakvi smo.
Jakov se borio s Bogom, on nije bio sav Božji, nije bio u Božjoj volji, on je u svome srcu imao agresiju prema Bogu, propitivao, suprostavljao se. I Gospodin mu je dao takvo ime: Izrael, lutalica, borac, onaj koji se bori s Bogom. Važno je jedino to što ti i ja večeras nosimo u svome srcu. Nekoga će nažalost, smrt bližnjega ili bolest ili nekakva situacija križa ili nemoći, uzdrmati, šokirati i pokazati da u srcu nema strpljenja, nema toliko ljubavi koliko je propovijedao, mislio da ima, da nemamo tog duha Isusa Krista koliko bismo možda željeli. I to je dobro, ako vidimo, ako priznamo, ako se kajemo, da živimo u jednoj žrtvi, da znamo reći da nam je žao, da znamo živjeti evanđelje koje je sila Božja za spasenje svakome vjerniku.
Puno je sukoba i nelogičnosti u našemu životu, kada ljudi žive dvadeset godina u braku, pa se rastanu, kada sestra živi trideset godina u samostanu pa ode, to su borbe kao što piše u Svetom pismu. Cijelu noć trajala je borba između Jakova i Boga. Čovjek, kada je u noći, u krizi, u muci, tlačenju, kao što su mnogi danas duhom ljubomore, ovisnosti, depresije, to ga čini nesretnim.
Propovijedati evanđelje znači reći drugima da postoji Netko tko neopisivo ljubi, oprašta, može oprostiti ako zamoliš svaki grijeh, koliko god bio taman, i da je taj Bog postao čovjekom, da je on mesija, da je nakon trpljenja i muke uskrsnuo. Predati spoznaju Isusa drugima, to je evangelizacija. Sjetite se kad ste zadnji put nekoga evangelizirali, govorili bližnjima, onima s kojima živite, s kojima se susrećete o Isusu. Mi smo pozvani biti ljudi milosrđa.
U evanđelju Isus liječi čovjeka koji je bio nijem i opsjednut. To su dvije duhovne stvarnosti u ovome čovjeku.  Kaže evanđelje: pošto Isus izagna đavla, progovori njemak. Znači da je bio nijem zbog đavla u nijemu. Život u grijehu znači život daleko od blagoslova, a ako nismo u blagoslovu, onda smo u prokletstvu. Ponovljeni zakon kaže: biraj blagoslov ili prokletstvo, život ili smrt. Neke situacije nemira, neke bolesti dolaze od neprijetelja. Neke bolesti su posljedice nepraštanja, mržnje.
Mnoštvio se čudom čudilo. Mi smo toliko sretni što smo blizu našega Gospodina, koji je s nama, koji može riješiti naše teške situacije.
Obilazio je gradove i sela, propovijedao evanđelje i liječio svaku boles i svaku nemoć. Taj isti Isus i dans liječi svaku bolest i svaku nemoć. Mi moramo moliti za naše potrebe, mi moramo vapiti, ne samo tražiti od drugih, od svećenika. Zamoli Isusa da izliječi tvoju bolest, da te oslobodi tvoga tereta.
Vidjevši mnoštvo sažali se nad njima. Naš Isus je sućutan Možda te netko prezreo, odbacio, ali Isus je pun sućuti, on se sažali nad našom bijedom, našim lutanjima Isus je pun sućuti i on je naš najbolji prijatelj".
Nakon homilije, sestre koje su sudjelovale u duhovnim vježbama, kao i sestre iz zajednice obnovile su svoje redovničke zavjete.
Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu do 24 sata. Uz sestre Kćeri Milosrđa sudjelovali su Franjevački svjetovni red, molitvena grupa Marija Petković, članovi bratovština Svete Vičence i Svih svetih, zajednica mladih, obitelji i drugi.

s.M. Jasminka Gašparović

alt

alt

alt

alt

alt

alt

alt


Ispis   E-mail