Ni me bilo odavna, jadno odavna. Ma i ne mislim da je sad to nisto puno vazno. Ne virujen da su se cejad ozirala i stala atento hocu li ja napisat koju moju iseljenicku kontubaciju i pripetat je ode na ovu skatulu. Soma pisa jesan, i sad kada je ti zavicajno zanosni reful malo popusti, vaja zavrsit alavija ono sto je zapoceto. Eto, mislin i virujen da sada kad su se nike stvari poslozile i stile na misto i kada osobni razlozi nadilaze opce, vaja fremat. Lipo, posteno i navrime. Da se ne pocmes gubit u nastojanju i da sam sebi ne pocmes podvrcat noge. Sve u svoje vrime i na svome mistu. Onako lipo kako i prilici pristojnom coviku. Vaja znat kada mozes ulist i kada je red za izac. A doslo je vrime za izac. Ma ni mi zal, da se razumimo, sto san sve ovo bi zapoce. Ma kakvi, dapace skroz san zadovojan. Kad san ovo lito bi Doma dosta mi je ljudi reklo da je ovo citalo i da im je to skroz ok i jos su na kraju rekli, sto mi je puno znacilo, da su boje skontali nas ode i ono sto nan se mota po glavi. Svakako mi je to bilo drago cut i cuti san se kutento da su tako reagirali. A kako i ne bi kad je to bi osnovni razlog sto san se bi capa ovega piskaranja. Tako da je to eto imalo svoga ucinka. Najveci ucinak sto je ova kolumna postigla je svojevrsno pokretanje "kriticne mase" kako se to lipo strucno po sociolosku rece. Odredjeni ljudi su reagirali na nike ode ispisane ideje i projekte sto su se navele u najbojon namjeri i koje su proizasle u onom vec spomenutom zavicajnom fundamentu, a bogami i sire. Bilo je bas zabavno (digod i naporno ) kad su poceli zvonit telefoni i kad su se slali e-mailovi po Australiji i dakako Doma. Tako se je priko telefona doslo do organiziranja i Drustveno-kulturnog odbora Prigradica 1925-2005, koji je ucini nikoliko liph zdrucih sto se tice blacana u Australiji. A i sire unutar hrvatske zajednice na ovon skoju. Zato zelin svakako zahvalit svin onim ljudima koji su stali iza cilog projekta i sto su ga nesebicno i koliko su mogli podrzali.
Prvo se je dogodila posjeta nacelnika. Vrlo bitna. Jer kakva je bila klima i raspolozenje akonto onog nesricnog poreze ( jeli ga se kogo vise uopce sjeca ), sto se tice nikih krugova, ne bi njegova novoizabrana nacelnicka guzica jos bila vidila puta. Odbor ga je zva i on se je bi odazva. Govori je je sto misli i sto je na stvari i sto je najvaznije ni jos gore razbuca buce nego ih je dapace dobro priblizi bulinu. Onda su bile i duvne, sljedbenice nase prve hrvatske blazenice, blajke Marije od Propetog Isusa i lipo pasale u sva ti grada sto su obasle i di se je slavilo ime Marijino. Mislin da su se i one vratile Doma zadovojne i ispunjene ponosom za ove nase ljude sto su ode ostvarili svoje zivote.
Pisalo se je u ovon kolumni o svemu i svacemu, sto se je baren napola moglo popratit iz ovih prikooceanskih kompjuterskih veza. Digo se hvalilo a digo i kudilo, kako se je cinilo oven potpisniku da vaja postupit. Nikima to svakako i ni bilo drago ili su to dozivjavali ki napad na njih "personalno" , sto uopce ni bila ni najmanja namjera. Kad spominjen odbor i projekt Prigadice uspilo se je to prezentirat i kroz "Blatski ljetopis", publikaciju koju je pa ti isti odbor dolicno predstavi u Hrvatskom klubu Dalmacija-Sydney za blatsku i hrvatsku zajednicu u tom gradu . U njemu su se bile nasle osnovne ideje i znakovitost obiljezavanja jedne tako vazne iseljenicke obljetnice. Ode ne mogu a javno se ne zahvalit Ivani i njezinoj velikoj prijateljskoj podrsci i pomoci. Naravno ni su se sve nase zamisli ostvarile oli ispunile, ali boze moj domaca smo cejad, razumimo se. To je tako u nas bilo oduvik, uvik se je stogod tukalo liberat, poradi politike oli poradi solad. Neka ima jos godisc prid nama, ne zivimo od danas do sutra, bit ce jos godisnjica.
Ovo lito se je jos nisto znakovito dogodilo. Odbor od Prigadice kako su ga ode zvali uspi je namistit u okviru Blatskog ljeta posebnu vecer klubu Dalmacija poradi njegovog obiljezavanja 40-ete godisc djelovanja u Sydneyu. Oni su se lipo predstavili sa dokumentarnim filmom u Domu kulture, a za tu prigodu im je bi doventa i njihov predsjednik. Uz to je bilo i druzenje za iseljenike a di drugo ko ne u Prigadici simbolicnog naziva "Zdravo moja Prigadica vala"i jedna lipa literalna vecer ki "Obrisi daljine", na novon trgu isprid Opcine. I tu sun se blaski iseljenici sa svjon svojtom i prijatejima nasli kuntenti i pocasceni od strane opcine. Kad vec spominjen opcinu, ona je akonto ove cile inicijative i posjete nacelnika posvetila zastalno jedan dan iseljenicima u maju misecu, pa i cilu ovu godinu koja jos traje njima u spomen. Ma mi je isto najdraze od svega onako ki coviku koji je hoti skrenut paznju na nike stvari za koje je misli da imaju odredjenu drustvenu i socijalnu vridnost kad je vidi pismo zahvale od Dalmacije. Onu malu satelitsku udrugu blacana necu ni spominjat jer je to i onako samo obicna i bespotrebna piz........ samo za nekolicinu cejadi. Sto hocu rec. Ako su ova kolumna, nike misli, ideje, pa baren i mali dil projekta Prigadice i godine iseljenika doprinili da se to pismo posaje opcini onda je sve ovo imalo smisla. Ono sto san procita, a nasto me je jedna osoba, prijatelj iz Blata nedavno i podsjetila je to, da dobro i pozitivno uvik najde svoj put. Put ove kolumne je zavrsi upravo sa tom zahvalom doticnog kluba i pocetku jedne nove prave i osmisljene suradnje na dobrobit svih nas. Sad su niki drugi ljudi na potezu i na njima je da ovo sto se je postiglo u komunikaciji i uzajamnom razumljevanju nastavi i odrzi. Moja malenkost i ova kolumna je ucinila koliko je mogla. Vise mi se ni za pacat. Na kraju jos samo hvala Webmasteru i opcini sto su mi bili ustupili ovu malu kamaru za koristenje.

Zdravi i veseli bili, Vas Mate! Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ispis   E-mail