U maloj dvorani Doma kulture 28. studenog, u organizaciji Matice Hrvatske ogranak Blato promovirana je knjiga Tee Marinović, "Meštrovica Marica Marinović". Na samom početku u ime organizatora sve prisutne je pozdravio predsjednik ogranka Matice Hrvatske u Blatu Rade Kaštropil.

Uz autoricu knjige, Teu Marinović, o knjizi je govorio i dr.sc. Vinicije B. Lupis. Odabrane ulomke iz knjige čitala je Ivana Sardelić, a u glazbenom dijelu večeri nastupila je Ivana Šeparović.

Uz samu promociju svi prisutni su imali priliku razgledati izložbu koja je kroz različite fotografije i dokumente iz arhive obitelji Marinović prikazala život meštrovice Marice Marinović.

Program je vodio Teo Šeparović.

Iz knjige:

"Pismohrana obitelji Marinović seže u 1787. godinu. Većim dijelom odnosi se na obitelj, a manjim dijelom na javnobilježničke spise o najmovima skladišta i poslovima brodogradilišta u Korčuli te poslovima komune. Ovdje je obrađena dokumentacija prve učiteljice u obitelji, Marice Marinović. Prateći njezin život na osnovi dokumentacije, osobne korespondencije i fotografija upoznajemo se s vremenom u kojem je živjela i okolnostima koje su joj bile zadane i uvjetovane kao međe unutar kojih je ona velikim radom, upornošću, ali i uz potporu najbližih uspjela ostvariti svoje planove i ostaviti trag u životu budućih naraštaja u obitelji, ali i u životu Korčule."

"Nakon godine dana provedene u Trpnju Marica Marinović dobiva rješenje o imenovanju za privremenu učiteljicu u Blatu na mjestu Marijane Rusković koja je dobila drugo odjeljenje. Prva pučka škola spominje se u Blatu 1803. godine, ali o njoj nema puno podataka. Niža pučka škola navodi de od 1835. godine. Do 1870. imala je tri odjeljenja. Za vrijeme Maričina rada u Blatu škola je bila u iznajmljenoj kući. U knjizi Otok Korčula u doba druge austrijske uprave, dr. Franko Oreb navodi Maricu Marinović u popisu ravnateljica Ženske pučke škole u Blatu od 1886. do 1888. godine.

Nakon dvije godine rada u Blatu, gdje je ujedno bila i ravnateljica škole, 1887. godine na vlastitu molbu, premještena je u Korčulu na mjesto privremene podučiteljice Dvorazredne ženske pučke škole. Dana 21. rujna 1887. godine dobiva dopis da je njena molba prihvaćena te da 1. listopada stupa na dužnost podučiteljice u Korčuli."

"U obitelji Marinović već se tijekom tri generacije prenosi sjećanje na tetu meštrovicu, prvu korčulansku školovanu nadučiteljicu koju su resile kvalitete kao što su bogoljublje, čovjekoljublje, domoljublje, istinoljublje, odricanje i spremnost na pomoć. Odgoj u građanskoj obitelji te kulturna baština zavičaja, vjerska tradicija, običaji i naobrazba, sve j eto utjecalo na njezin identitet, osobnost i karakter. Maričina odluka da u petnaestoj godini života nastavi školovanje izvan svoje obitelji i svoga grada, borba za novčanu potporu koja je uvjetovana dobrim ponašanjem i odličnim ocjenama, dokazuju da je zarana odlučila i izabrala taj put samostalnog života, odnosno da vlastitim rukama zarađuje svoj kruh. Spoznaja da se prema zakonu Monarhije kao učiteljica ne smije udati, osim za učitelja, a taj je zakon bio na snazi do 1907. godine, nije ju pokolebala u nakani. Sedamdesetih godina devetnaestog stoljeća to je bila hrabra i dalekovidna odluka, atipična za vrijeme i prostor u kojem je živjela buduća meštrovica. Ljubav prema djeci i velik trud koji je tijekom četrdetejednogodišnjeg rada uložila u opismenjivanje, stalni rad na usavršavanju metoda i načina učenja, pokazuju njezinu brigu za druge. Osnovala je školsku kuhinju i neprestano radila na njezinu dobrotvornom financiranju. Topli obrok, često jedini u danu, bio je nuždan za rast i razvoj djece. Obrazovane djevojčice odrastajući u tako primjerenom okruženju, podizale su razinu življenja - kroz kulturu prehrane, higijene, ophođenje, odgoj djece, vlastito obrazovanje i jačanje samosvijesti."

alt

alt

 

alt

alt

alt

foto: Ratko Marinović